Socijalne priče

Socijalne priče namijenjene su za djecu s poremećajem iz spektra autizma (PSA). No, mogu se koristiti i u radu s ostalim osobama s teškoćama u razvoju, a nose oblik kratkih priča u kojima se individualno opisuje situacija, osoba, vještina, događaj ili socijalni koncept. Osmislila ih je 1993. godine Carol Gray. Budući da se djeca s PSA često jako pridržavaju svojih rutina, socijalna priča može pomoći kod uspostavljanja rutina i pravila koje će dijete primijeniti u socijalnoj situaciji te tako prevladati i izbjeći nepoželjna ponašanja.

Dijete s PSA ponekad verbalnu uputu ne može shvatiti i obraditi u potpunosti, a budući da socijalna priča koristi verbalnu i vizualnu podršku uvelike olakšava djetetu razumijevanje onoga što se od njega očekuje u određenoj socijalnoj situaciji te kako bi trebalo reagirati na društveno prihvatljiv način. U priči se opisuje određena situacija, djetetu se opisuje što ljudi u toj situaciji rade, misle i osjećaju te priče uključuju vještinu za koju se očekuje da će je osoba usvojiti.

Budući da je socijalna priča namijenjena smanjivanju nepoželjnog ponašanja i razvoju socijalnih vještina, obično se čitaju neposredno prije situacije, ali se mogu ponoviti i nekoliko puta kroz dan. Iako je rjeđi slučaj da dijete samo traži priču, ona se može izložiti tako da je u blizini djeteta pa je i ono samo može pročitati ako osjeti potrebu. Koriste se za razvijanje znanja o socijalnim situacijama, ali mogu se koristiti i kod usvajanja novih vještina, primjerice pranja zubiju.

Kako sastaviti socijalnu priču?

Preporuka je socijalnu priču sastavljati uz pomoć stručnjaka, ali kako bi iz nje izvukli najveću učinkovitost, kod strukturiranja priče potrebno je uključiti roditelje kao i samo dijete. Na samom početku određujemo koji nam je cilj priče i na koja ponašanja želimo utjecati. Potrebno je promatrati i proučiti djetetovo ponašanje te detalje situacije kako bi znali na što se usmjeriti. Priču je potrebno pisati jednostavnijim jezikom koji je djetetu razumljiv. Rečenice se ne bi trebale usmjeravati na ono što dijete ne bi trebalo raditi, npr. Neću lupati nogama dok čekam u redu, već na ponašanje kakvo od djeteta očekujemo: Dok čekam u redu, pokušat ću ostati miran.

Prilikom pisanja socijalne priče koristi se nekoliko vrsta rečenica:

  1. Deskriptivne – rečenice u kojima se odgovara na pitanje tko, što, gdje?, daju činjenične informacije i objašnjavaju situaciju. Npr. U vrtiću ima puno prostorija. U prostorijama ima puno djece.
  2. Direktivne daju pretpostavljeni bihevioralan odgovor pojedinca, djetetu daju informaciju kako reagirati i ponašati se u određenoj socijalnoj situaciji. Npr. Kada dođem, pokušat ću stati na kraj reda.
  3. Perspektivne – opisuju misli i osjećaje pojedinca za koga se priča radi, ali isto tako opisuju misli, osjećaje, mišljenja, znanja ostalih sudionika socijalne situacije, npr. I druga djeca su uzbuđena jer idu na igralište.
  4. Afirmativne – objašnjavaju značenje ostalih rečenica u priči, npr. Kada se drugo dijete popne na penjalicu, onda mogu ja.

Prve četriri vrste rečenica su one osnovne koje su najčešće korištene prilikom izrade socijalne priče. Rečenice koje je također moguće koristiti su:

5. Kooperativne – objašnjavaju što će druga osoba učiniti kako bi pomogla djetetu, npr. Ako je penjalica previsoka, mama će mi      pomoći.

6. Kontrolne – obično ih sastavlja osoba s PSA kako bi lakše prizvala strategije koje će koristiti u određenoj situaciji.

Primjer socijalne priče o čekanju u redu kada treba izaći vani na igralište:

  1. U našem vrtiću ima puno prostorija, a ispred vrtića je igralište.
  2. Kad je lijepo vrijeme, idemo se igrati na igralište.
  3. Kada idemo na igralište, teta kaže da idemo van.
  4. Veselimo se ljuljačkama, toboganu i penjalicama koji se nalaze vani.
  5. Moramo stati u red kako bi svi mogli izaći.
  6. Kada djeca dolaze, staju na kraj reda.
  7. Kad ja dođem, pokušat ću stati na kraj reda.
  8. Djeca su uzbuđena i žele izaći van.
  9. Nastojat ću mirno stajati dok ne dođem na red za izaći van.
  10. Ponekad moramo malo duže čekati na svoj red.
  11. Moja teta će biti sretna jer sam čekao.

 

Za Martinin blog napisala Karla Bajnštigel, mag. logoped

Podijelite

Pristupite dodatnom sadržaju

Prijavite se na newsletter i pristupite dodatnom sadržaju i vježbama koje će stizati na vašu e-mail adresu.

More More
*Vaše podatke čuvamo u servisu Mailchimp te vam putem njega šaljemo e-mailove Ne želite više primati newsletter? Odjavite se ovdje.