Senzorna integracija

Senzorna integracija je sposobnost primanja informacija iz naših osjetila, njihova interpretacija i adekvatan odgovor na primljene informacije. Teoriju senzorne integracije 1970. godine utemeljila je neuroznanstvenica dr. Anna Jean Ayres koja navodi da se pod senzornom integracijom podrazumijevaju neurološki procesi kojima se uređuju osjetni utisci koji dolaze iz tijela i okruženja, što čovjeku omogućuje svrhovito djelovanje.

Ayres je polazila od pretpostavke kako je većina problema u ponašanju i učenju kod djece, rezultat slabe integracije senzornih informacija. Mozak mora izabirati senzorne informacije pod stalno izmjenjujućim uvjetima, kao rezultat toga, neka djeca mogu biti preosjetljiva ili hiposenzibilna na podražaje u okolini. Cilj je da se mozak i živčani sustav s vremenom prilagodi i omogući djetetu da učinkovitije procesuira i reagira na senzoričke informacije.

Disfunkcija senzorne integracije nastaje kada mozak i živčani sustav nisu sposobni integrirati senzoričke informacije. Posljedica navedenog je krivo tumačenje senzoričkih informacija što rezultira problemima u učenju i ponašanju.

Znakovi disfunkcije senzorne integracije kod djece mogu biti:

  • zaostajanje u motoričkom razvoju,
  • odbijanje maženja i dodirivanja,
  • izbirljivost u materijalima,
  • nerado se prlja,
  • smetnje spavanja,
  • smetnje sisanja, gutanja, pijenja,
  • nespretnost,
  • slaba sposobnost zapažanja, slabost koncentracije,
  • smetnje učenja i postignuća,
  • slabo procjenjuje osobni prostor,
  • ne zamjećuje da je odjeveno pretoplo ili preslabo,
  • ne raspoznaje svoje granice,
  • izbjegava ili se boji kretanja,
  • pri vrtenju često ima osjećaj da gubi ravnotežu,
  • nesposobnost duljeg stajanja na jednoj nozi,
  • stalno u pokretu,
  • zatvara uši pri jakim zvukovima,
  • teškoće u prijelazu s jedne aktivnosti na drugu,
  • zaostajanje u razvoju govora i jezika

Važno je naglasiti da senzorna integracija nije bolest, nego poremećaj. Cilj terapijske intervencije je mijenjanje svih voljnih predodžbi djeteta koje ga sprječavaju da se spontano odluči za neko motoričko ponašanje. Terapiju senzorne integracije provode stručnjaci koji uz primarno obrazovanje imaju dodatno završenu edukaciju iz terapije senzorne integracije. Senzorna integracija provodi se u posebno uređenom senzornom kabinetu koji je opremljen tako da zadovolji zahtjeve i potiče upotrebu svih osjetila. Terapija se provodi individualno i kroz vođenu igru.

Često se važnost roditelja u terapiji senzorne integracije podcjenjuje, ali je ona izuzetno bitna. Brojna istraživanja pokazuju da je bitno uključiti roditelje u terapijske procese te da nijedna terapija ne može biti potpuna bez podrške roditelja, odnosno skrbnika.

Važno je na vrijeme prepoznati poremećaj senzorne integracije kako bi uvidjeli koje smetnje on uzrokuje djetetu te kako bi se dijete pravodobno uključilo u terapijski proces.

Za Martinin blog napisala Ana Šečić, mag.edu.rehab.

Podijelite

Pristupite dodatnom sadržaju

Prijavite se na newsletter i pristupite dodatnom sadržaju i vježbama koje će stizati na vašu e-mail adresu.

More More
*Vaše podatke čuvamo u servisu Mailchimp te vam putem njega šaljemo e-mailove Ne želite više primati newsletter? Odjavite se ovdje.