Prepričavanje, pripovijedanje ili naracija – zašto je važno i kako se razvija?

Pripovijedanje, prepričavanje ili naracija označava izlaganje niza događaja, najčešće prema kronološkom redu njihova događanja, uz opisano mjesto i vrijeme radnje, navedene sudionike te uzroke i posljedice nekog događaja.

Kada govorimo o pripovijedanju  govorimo o složenoj jezičnoj i spoznajnoj sposobnosti koja je ujedno i jedna od temeljnih vještina čitalačkih sposobnosti.

Pripovijedanje, prepričavanje ili naracija označava izlaganje niza događaja, najčešće prema kronološkom redu njihova događanja, uz opisano mjesto i vrijeme radnje, navedene sudionike te uzroke i posljedice nekog događaja. Događaj koji prepričavamo  mora  biti ispričan tako da je  razumljiv i nekome tko nije bio prisutan tijekom opisane situacije.

Djeca vještine pripovijedanja razvijaju postepeno, u skladu s njihovom kronološkom dobi. Prepričavanje događaja nekoj drugoj osobi nije samo povezivanje riječi i rečenica jer način na koji djeca prepričavaju tj. strukturiraju priču uključuje veliki broj vještina kao što su povezivanje događaja, oblikovanje teksta, izbor riječi, razumijevanje uzročno-posljedičnih odnosa tj. razumijevanje priče, razumijevanje uloge pripovjedača, ali i slušatelja. Budući da se pripovijedanje oslanja prvenstveno na jezična znanja, prepričavanje poznatih događaja ili priča dobar je pokazatelj jezičnog razvoja djeteta te nam otkriva djetetovu sposobnost da organizira rečenice u jednu sadržajno povezanu cjelinu.

Kako izgleda razvoj vještina pripovijedanja?

Prve dječje priče zapravo se odnose na  opisivanje i nizanje događaja koji nisu povezani zajedničkom temom, a prilikom prepričavanja svakodnevnih događaja malu djecu većinom  usmjeravaju odrasle osobe.

U aktivnostima čitanja slikovnica djeca u početku ne povezuju ilustracije s radnjom slikovnice, odnosno ilustracije u slikovnicama promatraju kao samostalnu sliku na kojoj  opisuju što vide (Beba spava. Marko jede kolač. Auto vozi. Plava lopta.  Zeko je pao.).

S vremenom djeca postaju bolja u vještinama pripovijedanja pa počinju upotrebljavati strukturirane komponente tj. priče postaju manje općenite  te počinju pratiti jednu središnju temu događaja. Prilikom čitanja slikovnica prepoznaju radnje koje slike prikazuju, počinju stvarati vezu između slika na pojedinim stranicama te polako  slijede tijek priče i uočavaju uzročno posljedične veze.

U dobi od četiri godine djeca u priče  uključuju uvod, zaplet  i usmjerenost prema završetku priče, opisuju mjesto događaja i glavne likove u priči. Opisani dijelovi  događaja postaju  potpuniji i detaljniji, a u pričama  često vrlo vjerno  prenose i emotivna  stanja glavnih likova.

U dobi od pet do šest godina pričanje priče prati tijek događaja i pripovijedanje organiziraju oko ključnog problema događaja koji interpretiraju. Tako da  možemo reći da  šestogodišnjaci  priču mogu ispričati na  strukturirani način uz mnoštvo detalja o likovima te opisivanje razloga reagiranja likova na određeni način.

 

Podijelite

Pristupite dodatnom sadržaju

Prijavite se na newsletter i pristupite dodatnom sadržaju i vježbama koje će stizati na vašu e-mail adresu.

More More
*Vaše podatke čuvamo u servisu Mailchimp te vam putem njega šaljemo e-mailove Ne želite više primati newsletter? Odjavite se ovdje.