Promuklost je najčešći poremećaj glasa dječje dobi i njegova pojava nije rijetkost.  Učestalost promuklosti u dječjoj dobi varira od  4-23 posto. Poremećaje glasa dijelimo na funkcionalna i organska oštećenja.

Funkcionalna oštećenja nastaju kao posljedica pogrešnog načina foniranja, no ako je poteškoća uzrokovana anatomskim promjenama govorimo o organskom oštećenju glasa. Tijekom svakodnevnih dnevnih aktivnosti djeca često viču, glasno govore, a to može utjecati na kvalitetu glasa djeteta i uzrokovati kratkotrajnu promuklost. Osim opisane loše uporabe glasa  kratkotrajna promuklost često je posljedica i bakterijskih ili virusnih upala dišnog sustava ili pak alergijskih stanja.

Ako je promuklost i loša kvaliteta glasa prisutna duži vremenski period (duže od 2 tjedna) i ako se učestalo javlja potrebno je  napraviti pregled ORL specijaliste  koji će utvrditi uzrok loše kvalitete glasa.

Dugotrajne promuklosti – kada reagirati

Kao što sam navela sve promuklosti koje traju dulje od dva tjedna, potrebno je dodatno provjeriti zašto i kako do njih dolazi. Najčešći uzroci dugotrajnih promuklosti u dječjoj dobi su hiperkinetička disfonija, vokalni čvorići ili noduli, papilomi, psihogena disfonija, kronična upala sluznice grkljana.

Hiperkinetička disfonija –  može se javiti kao posljedica već postojećih organskih promjena na glasnicama ili može biti primarni funkcionalni poremećaj.  Kada govorimo o hiperkinetičkom načinu fonacije mislimo na glasnu, tvrdu i forsiranu fonaciju.

Vokalni čvorići ili noduli – su izbočenja slobodnog ruba glasnica (na granici prve i druge trećine glasnica) i najčešće su posljedica dugotrajnog hiperkinetičkog načina fonacije. Kod većine djece terapija vokalnih nodula i hiperkinetičke disfonije je konzervativna i sastoji se od logopedskih vježbi koje su usmjerene  na vježbe disanja i uspostavljanja pravilnog načina fonacije.

Psihogene disfonije – gubitak glasa koji nema organsku podlogu nego je posljedica psihološkog stanja djeteta. Karakterizira ga gubitak glasa koji je nastupio naglo, pod utjecajem stresa ili bez nekih vidljivih razloga (organskih ili funkcinalnih).

Na kvalitetu glasa utječu i različita odstupanja na razini rezonancije pa tako nazalna komponenta govora može biti smanjena ili povećana. Najčešći uzroci poremećaja rezonancije su problemi s pojačanim tonzilama ili adenoidnim vegetacijama, rascjepi usne, usne i nepca, rascjepi mekog i/ili tvrdog nepca.

U svakom slučaju sve dugotrajne promjene u kvaliteti glasa djece ne smijemo ignorirati. Potrebno je napraviti pregled ORL specijaliste koji će po potrebi u tretman uključiti ostale stručnjake tima (logopeda, psihologa, neurologa…).