Poremećaj iz spektra autizma – savjeti roditeljima kako poticati razvoj komunikacijskih i jezičnih vještina

Roditelji djece s poremećajem iz spektra autizma često osjećaju pritisak potrebe da budu terapeuti svom djetetu, te da na najbolji mogući način iskoriste svaki sat u danu. Poticati djetetov razvoj je dakako nužno, ali ono što je važno jest i znati uživati u vlastitom djetetu uz dozu opuštenosti. Poremećaj iz spektra autizma okarakteriziran je perzistentnim nedostacima u socijalnoj komunikaciji i socijalnim interakcijama koji su prisutni kroz različite kontekste koji ne uključuju opća razvojna kašnjenja. Također, prisutna su ograničena, repetitivna ponašanja, interesi ili aktivnosti. Poticanje razvoja kod djece s poremećajem iz spektra autizma često može biti izazovno, te se na tom putu zapinje o veće i manje prepreke. Kako pomoći djetetu u poticanju rasta i razvoja?

Ključna stvar u poticanju komunikacije jest prepoznati prilike za komunikaciju i iskoristiti ih
Roditelji često intuitivno prepoznaju djetetove potrebe bez da ih ono stigne iskomunicirati i jednostavno ih zadovolje jer je to ono što bi roditelji trebali raditi. Uzmimo za primjer situaciju: dijete se igra na podu, ali njegova najdraža igračka nije tu, a inače se njome uvijek igra. Pogledava oko sebe i počinje plakati. Roditelj pretpostavlja da dijete želi svoju igračku, odlazi u sobu po nju, dolazi do djeteta, stavlja je na pod i odlazi dalje vratiti se svom poslu. Dijete je zadovoljno i nastavlja igru svojom igračkom. U ovom slučaju komunikacija nije ostvarena, a situacija je mogla ići i ovako: djetetu se namjerno njegova najdraža igračka stavi na povišeno mjesto do kojeg ne može doći samo, ali je u njegovom vidokrugu. Dijete vidi svoju igračku, plače, ali dolazi do roditelja i dovodi ga do (primjerice) ormara. Moguće je da možda i ostvari kratak kontakt očima, upotrijebi gestu ili pak riječ kako bi dobilo igračku koju želi. Komunikacijska sredstva upotrebljava ovisno o tome na kojoj je komunikacijskoj razini. No, vratimo se na situaciju. Nakon ostvarene komunikacije, i djetetove izražene želje da dobije igračku, roditelj poseže za igračkom, skida je s ormara i daje djetetu. Pritom možda još jednom ostvari kontakt očima, ili se desi koji drugi oblik komunikacije. Također, verbalnim iskazom poprati davanje igračke. Dijete nastavlja svoju igru dok se roditelj vraća poslu koji je prethodno obavljao. Ista situacija, u nešto drugačijim okolnostima te s nešto drugačijim ishodima. Doduše, puno boljim ishodima kod drugog scenarija.

Tišina i pauze
Odrasli često jako brzaju u razgovoru s djecom. Primjerice, Hoćeš sok? Hoćeš sok od jabuke? Donijet ću ti. Ovo je primjer gdje roditelji sami sebi daju odgovore na postavljena pitanja. Djeci je potrebno dati vremena da reagiraju i dati im priliku da odgovore. Također, tako imamo vremena vidjeti koji su njihovi interesi te na što im je pažnja trenutno usmjerena? Na ovaj način dijete nema vremena samo nam ponuditi odgovor. Optimalno bi bilo pričekati desetak sekundi, dati djetetu vremena da shvati kako se od njega očekuje odgovor. Tome pomažu geste i izrazi lica kojima se daje do znanja da očekujete nešto od djeteta te da ono u ovom trenutku ima ulogu govornika, a druga osoba je slušatelj.

Vizualna podrška vrijedan je alat u komunikaciji s djecom s poremećajem iz spektra autizma
Vizualna podrška uključuje alate kao što su: slike, rasporedi, simboli, tablice, popisi, označavanje napravljenog, video, modeliranje i slično. Djeci s poremećajem iz spektra autizma puno je lakše pratiti koncepte, strukturu, usvajati jezik i snalaziti se u svakodnevnim situacijama uz vizualnu podršku. Približavate im se tako da im postaje jasnije što se od njih očekuje, kakva radnja slijedi, što je bilo dobro, a što loše. Dajete im mogućnosti da izraze svoje misli, želje i potrebe koje možda ne mogu verbalizirati. Kao da potpuno nerazumljive riječi stranog jezika upišete u prevoditelj, on vam izbaci prijevod, a vama je odjednom jasno što riječ znači. Tako funkcioniraju slike kod djece s poremećajem iz spektra autizma. Govorite im rečenice koje kao da im ništa ne znače, ali ako ih popratite slikom, moguće da će djetetu biti jasno što želite od njega. Isto tako, vizualna podrška omogućava vašem djetetu komunicirati vama da je gladno, žedno, pospano, željno igre ili vam želi pokazati novu igračku, crtež ili toranj kockica koje je sagradilo. Čak i ako je dijete verbalno, ponekad se puno lakše izražava putem slika, kao što mu je i lakše razumjeti nešto prikazano slikom i videom nego samo izrečeno verbalnim putem.

Raditi na djetetovom jeziku, zajedno s njim
Roditelji vole postavljati pitanja kao što su Što je to?, Znaš li kako se to zove?, Za što nam to služi?, Gdje se to nalazi?, Što on radi?. Iako su pitanja korisna i naravno potrebna u svakodnevnoj komunikaciji i usvajanju jezika, ipak će za djetetovo usvajanje jezika korisnije biti upravo roditeljsko komentiranje svakodnevnih situacija, okolnosti, mjesta i radnji. Primjerice, pogledaj, veliki crveni auto, juri ili: pogledaj, mačka visi na drvetu, past će. Za djetetov razvoj jezika ovakve vrste rečenica veće su blago od prethodnih upitnih rečenica. Zašto? Da ste na cesti vidjeli auto i upitali dijete Što je to?, ono bi vam vjerojatno odgovorilo auto. Ako tu završavate vaš razgovor vidljivo je da je samo imenovan objekt koji dijete vidi. Kada mu kažete veliki crveni, dijete usvaja dvije riječi koje mu nešto opisuju, imenuje mu se objekt koji se nalazi u blizini, ali shvaća i što znači juriti jer je auto išao jako brzo. U drugom primjeru, osim imenovanja objekata, mijenjanja nastavka prilikom dekliniranja, usvaja i koncept visine. Ukazujete mu na to da je mačka visoko, ali i to da kada je netko visoko, a ne pridržava se dobro, postoji mogućnost da će pasti.

Zabava je bitan element kada radimo na dječjem razvoju
Djeca najviše, najbrže i najbolje uče ako im je nešto zabavno. Slično je kao i s odraslima, rado ćemo učiniti nešto u čemu uživamo. Ako nešto volimo raditi, bit ćemo skoncentrirani na aktivnost i posvetit ćemo joj svoju punu pažnju, a tako je i s djecom. Djeca s poremećajem iz spektra autizma često su fokusirana na određenu igračku ili vrstu igre. Često su to upravo i senzoričke igračke. Ono što možemo uključiti u igru jest hrpa komunikacije, prenaglašavanje intonacijom, facijalnim ekspresijama, gestama. Ako vaše dijete voli slagati autiće u kolonu, jedan iza drugog, slažite ih i vi. Uzmite svoje autiće i slažite svoju kolonu, dajući mu do znanja da želite i volite raditi ono što i ono radi. U igru dodajte nove elemente, iznenada se sudarite s autićima, povedite kolonu, postavite prepreke, a svaku situaciju iskoristite za poticanje komunikacije. Čekajte, prekinite aktivnost pa čekajte dijete da traži nastavak aktivnosti. Pratite djetetove želje, dajte mu vremena i prostora, tražite da vas pogleda. Igra će tada biti zabavna i vama i djetetu, a usput ćete poticati djetetov razvoj i vještine.

Za Martinin blog napisala Karla Bajnštingel, mag.logoped

Podijelite

Pristupite dodatnom sadržaju

Prijavite se na newsletter i pristupite dodatnom sadržaju i vježbama koje će stizati na vašu e-mail adresu.

More More
*Vaše podatke čuvamo u servisu Mailchimp te vam putem njega šaljemo e-mailove Ne želite više primati newsletter? Odjavite se ovdje.