Potpomognuta komunikacija i najčešće zablude o njoj

Potpomognuta komunikacija predstavlja integriranu skupinu sastavnica koja uključuje simbole, pomagala, strategije i tehnike koje korisnici koriste s ciljem jačanja komunikacije (ASHA, 1991). Kao takva, namijenjena je djeci i odraslim osobama sa složenim komunikacijskim potrebama koje imaju teškoće na području komunikacije, jezika i govora uslijed različitih uzroka.

Kada se govori o djeci, glavni cilj korištenja potpomognute komunikacije jest pružiti im priliku da što prije stupe u „svijet komunikacije“ kako bi se izbjegli negativni učinci na njihov daljnji razvoj. Kako bi se planirala intervencija potpomognutom komunikacijom, nije dovoljno prepoznati da dijete ima potrebu za njenim korištenjem i  usmjeriti ga na korištenje nekog pomagala (npr.tableta), već je potrebno i uočiti koje je točno područje djetetovog komunikacijskog i jezično-govornog razvoja potrebno njome poticati. Pritom je bitno naglasiti, kako potpomognuta komunikacija ima različite uloge pa osim što može postati djetetov „glas“ ukoliko ono ne može govoriti, može biti potpora nerazumljivom govoru, omogućiti djetetu da bolje razumije jezik i dr.

 Nažalost, još uvijek u kliničkoj praksi postoji velik broj djece koja se upućuju na korištenje potpomognute komunikacije tek kada prođu kritično razdoblje za usvajanje jezika. Prema nekim istraživanjima 80% djece je starije od dvije godine kada prvi put dođu na procjenu za korištenje potpomognute komunikacije (Hustad i sur., 2005). Poznato je da je dječji mozak neurološki predodređen za brzo učenje kroz prve tri godine života. Imajući to na umu, potrebno je osvrnuti se na činjenicu koliko prilika za učenje djeca propuštaju ukoliko u tom periodu ne mogu adekvatno komunicirati s okolinom. 

Potrebno je istaknuti kako se i dalje, iako je područje potpomognute komunikacije prisutno u svijetu već više od četiri desetljeća, javljaju različite zablude o ovoj vrsti intervencije koji nažalost utječu i na kliničku praksu.

 Romski i Sevick (2005) u svom radu navode neke od najčešćih zabluda o potpomognutoj komunikaciji:

  1. Potpomognuta komunikacija je „posljednji spas“ u logopedskoj terapiji

 Iako je dugo godina potpomognuta komunikacija bila uvođena samo kod starije djece i odraslih zbog mišljenja da prvo treba isprobati sve druge opcije u logopedskoj terapiji, istraživanja su pokazala kako intervencija potpomognutom komunikacijom može prevenirati  neuspjeh u komunikaciji i jezičnom razvoju te ju je potrebno uvesti prije nego dijete počne doživljavati neuspjehe. 

  1. Potpomognuta komunikacija zaustavlja razvoj govora 

Kada se roditeljima ponudi opcija potpomognute komunikacije, mnogi od njih misle da će djeca izgubiti motivaciju za govorom ukoliko u komunikaciji počnu koristiti pomoć u obliku  nisko ili visokotehnološkog  pomagala. Istraživanja su pokazala da potpomognuta komunikacija ne zaustavlja razvoj govora, već podupire njegov razvoj (Beukelman i Mirenda, 1998; Romski i Sevcik, 1996, prema Romski i Sevcik, 2005).

  1. Djeca trebaju imati određene sposobnosti kako bi napredovala uz potpomognutu komunikaciju 

U prošlosti  se smatralo da djecu s intelektualnim teškoćama ne treba uključivati u intervenciju pomoću potpomognute komunikacije jer oni zbog svojih kognitivnih sposobnosti neće biti u mogućnosti razviti jezik uz podršku potpomognute komunikacije. Međutim, pokazalo se da nedostatak jezične proizvodnje može djeci s intelektualnim teškoćama uzrokovati dodatne teškoće i negativno djelovati na njihov razvoj (Rice i Kemper, 1984, prema Romski i Sevcik, 2005). Razvoj jezičnih sposobnosti, prema tome, može biti od velike važnosti kako bi dijete ostvarilo i kognitivni napredak.

  1. Samo djeca s urednim kognitivnim razvojem mogu koristiti visoko-tehnološka pomagala

 Dva glavna razloga zbog kojih se djecu s intelektualnim teškoćama nije uključivalo u rad s visoko-tehnološkim sredstvima su da su ona preskupa kako bi se dala korisnicima koji od njih neće u potpunosti profitirati te da ova skupina djece neće zbog svojih sniženih kognitivnih sposobnosti moći shvatiti na koji način uređaj funkcionira. Danas se, zahvaljujući napretku tehnologije, izrađuje velik broj uređaja koji sadrže programe koji su u

potpunosti prilagodljivi razvojnoj razini djeteta te stoga nema razloga da djeca s intelektualnim teškoćama ne koriste navedena pomagala. 

  1. Kronološka dob je jedan od uvjeta za uključivanje u intervenciju potpomognutom komunikacijom 

Ovaj argument je najčešće korišten od strane stručnjaka i roditelja koji ne žele uključiti mlađu djecu u intervenciju potpomognutom komunikacijom zbog razmišljanja da će, ukoliko u najranijoj dobi počnu koristiti potpomognutu komunikaciju, djeca jednostavno odus

tati od govora. Kao što je već i prije objašnjeno, istraživanja su potvrdila da potpomognuta komunikacija ne ugrožava razvoj govora, već ga i potiče.

 6. Postoji reprezentacijska hijerarhija simbola od objekata do pisane riječi 

Reprezentacijska hijerarhija podrazumijeva da postoje različite razine složenosti simbola te da ih dijete mora usvajati od jednostavnijih (stvarni objekti) do složenijih (crteži). Ipak, pokazalo se kako vrsta simbola kod mlađe djece nije bitna jer za njih svi simboli funkcioniraju isto. Često se događa da se odabir simbola dodatno zakomplicira zbog roditeljskih želja, a ne uzima se u obzir nosi li to djetetu neko značenje.

Autor teksta: Patricia Orlić, mag. logoped

Podijelite

Pristupite dodatnom sadržaju

Prijavite se na newsletter i pristupite dodatnom sadržaju i vježbama koje će stizati na vašu e-mail adresu.

More More
*Vaše podatke čuvamo u servisu Mailchimp te vam putem njega šaljemo e-mailove Ne želite više primati newsletter? Odjavite se ovdje.