Eholalija

Upotreba eholalije česta je kod djece s poremećajem iz spektra autizma. Eholalija je ponavljanje tuđih riječi, rečenica ili fraza. Može biti neposredna, što znači da dijete ponavlja ono što je netko upravo rekao ili nešto što je čulo (npr. na televizoru ili videu). Odgođena eholalija je ponavljanje onoga što je dijete čulo, ali nakon odgođenog vremenskog perioda. Dijete može ponavljati sadržaj nakon nekoliko sati, ali i nekoliko dana ili tjedana nakon što ga je čulo.

Sadržaj koji dijete najčešće ponavlja  su riječi i izjave ili fraze ukućana, ali i sadržaji koje  gleda u crtićima, video igrama, emisijama, pjesmicama. Eholalija se često javlja i kod djece tipičnog, urednog razvoja, međutim ona nestaje do druge godine života. Kod djece urednog razvoja, eholalija se javlja jer su zahtjevi jezika presloženi za dijete te dobi pa upravo koristeći eholalije dijete si “pomaže” tijekom korištenja  složenijih jezičnih  struktura.

Djecu koja se koriste eholalijom često možemo čuti kako izgovaraju gramatički složene rečenice koje nisu primjerene njihovoj dobi te su presložene za jezičnu fazu u kojoj se dijete trenutno  nalazi. Kada se dijete koristi eholalijom, problem je što ono ne razumije značenje riječi i struktura koje koristi pa nam samo njihovo korištenje ne znači puno. Djeca eholaliju obično koriste u svrhu komuniciranja. Okolina bi trebala prepoznati zašto se dijete koristi eholalijom baš u određenoj situaciji te se time poslužiti za nastavak komunikacije. Eholalija djeci služi kao sredstvo za traženje nečega, nastavak komunikacije, izražavanje želja i potreba, privlačenje pažnje. Puno toga možemo saznati samo promatrajući dijete, a potrebno je usmjeriti se na okolinu koja ga okružuje – postoji li neki predmet, igračka ili nešto treće na što bi dijete moglo usmjeriti svoju pozornost i što bi vodilo do potrebe za komunikacijom. Položaj djetetova tijela – gdje je okrenuto, u kojem smjeru gleda. Djetetov pogled – gdje je usmjeren, fiksira li se na određeni predmet, možda na neku određenu osobu.  Nakon analize djetetova ponašanja i okoline, pokušavamo zaključiti koje značenje nosi određena eholalija. Međutim, u nekim situacijama može se dogoditi da eholalija zaista ne nosi značenje, kao npr. kada se dijete kupa u kadi, zaigrano je i igra se u vodi. Ne gleda oko sebe i usmjereno je na igračke koje se tu nalaze, a eholalično ponovi frazu koju je negdje čulo. Kada otkrijemo značenje eholalije, možemo zadovoljiti djetetove eventualne emocionalne i fiziološke potrebe, a isto tako dijete se osjeća prihvaćenim jer smo odgovorili na njegov način komunikacije.

 

Kako postupiti kada se dijete koristi eholalijom? Ako dijete pitate: Hoćeš li ići u park?  i ono  ponovi: Hoćeš li ići u park?  trebate formulirati rečenicu onako kako bi dijete odgovorilo. Ponekad je rečenice potrebno formulirati u 1. licu, ali da ne govorimo o sebi. Takav način slaganja rečenice može se činiti pomalo čudan ili neprirodan, ali upravo tako dijete može čuti rečeničnu strukturu za koju se očekuje da je iskoristi u toj situaciji. U našem primjeru, osoba koja razgovara s djetetom bi nakon pitanja dala i odgovor: Da/može/hoću ići/hoću ići u park. Potrebno je odgovoriti onoliko složeno koliko bi i samo dijete te dobi odgovorilo. Dijete će ponoviti taj odgovor te usvajati oblik rečenice kakav treba koristiti kada odgovara na postavljena pitanja. Kako bismo eholaliju iskoristili na najbolji način, potrebno je puno interpretiranja s djetetova gledišta. Razmisliti što bi samo dijete reklo u toj situaciji ili trenutku i reći to umjesto njega, a ono će ponoviti. Važno je jezik kojim se koristimo prilagoditi djetetu i njegovoj dobi. Ako već znamo da će dijete ponoviti naš sadržaj, onda bi bilo dobro česticu koju izgovaramo oblikovati tako da zvuči kao da ju je samo dijete reklo. Recimo, ako dijete kaže lopta, a roditelj zna da je značenje iza te riječi djetetova želja da igra nogomet, onda će djetetu ponuditi rečenicu: Idemo igrati nogomet. Isto tako, ako trogodišnjak kaže voda, roditelj neće modelirati rečenicu kao: Molim te, možeš li mi dati vode?, već će izraz biti jednostavniji, poput: Daj mi vode. Poželjno je jezik „lomiti“ na manje cjeline, kako bi djetetu bilo lakše izvući sadržaj koji mu je potreban te kako bismo mu olakšali razumijevanje.

Eholalije su česta pojava kod djece s poremećajem iz spektra autizma jer im olakšavaju izražavanje želja, potreba i emocionalnih stanja tako što iz jezika okoline “posuđuju” rečenice koje samostalno ne bi znali formulirati. Eholalije se mogu iskoristiti za rad na djetetovu jeziku, na razvoju razumijevanja i obogaćivanju vokabulara, ako se roditelji i djetetova okolina posluže navedenim tehnikama. Važno je shvatiti kontekst eholalije, zašto je dijete koristi baš u određenom trenutku i što bi ona mogla predstavljati, a zatim je interpretirati jezikom prilagođenom djetetovoj dobi. Dijete će najviše napredovati onda kada dobije potrebnu podršku, strpljenje i realna očekivanja svoje okoline.

Karla Bajnštingel, mag. logoped

Podijelite

Pristupite dodatnom sadržaju

Prijavite se na newsletter i pristupite dodatnom sadržaju i vježbama koje će stizati na vašu e-mail adresu.

More More
*Vaše podatke čuvamo u servisu Mailchimp te vam putem njega šaljemo e-mailove Ne želite više primati newsletter? Odjavite se ovdje.